Upravni odbor udruge Protagora obratio se javnosti povodom akcije Ženske grupe Lošinj u kojoj se pored ostalog pita hoće li Hrvatska biti demokratska država ili teokratska diktatura, te jesmo li svi ravnopravni ili su već sada neki, po svemu sudeći „nužno katolici", ravnopravniji od drugih?

Već godinama posvuda u Hrvatskoj, koja je Ustavom uređena kao sekularna država (članak 41.), u javnim ustanovama kao što su dječji vrtići, škole, bolnice, pa čak i u sudnici vise raspela koja nedvojbeno oglašavaju: Bog postoji.

I samo je jednoj vjeroispovijedi dozvoljeno da to oglašava na tim mjestima i da to čini besplatno. Već godinama to više puta dnevno i na sve strane oglašavaju crkvena zvona stvarajući buku veću od dozvoljene bilo kome osim njima.

Već godinama javna televizija ustupa prostor religijskim emisijama i prenosi religijske svečanosti. Već godinama prebogata Crkva iz državnog proračuna dobiva stotine milijuna kuna pri čemu građani nemaju uvida na što se taj novac troši, dok istodobno za povećanje mizernih plaća nastavnika nema novaca.

Već godinama katolički vjeroučitelji na državni trošak u javnim školama, a odnedavno i dječjim vrtićima, propagiraju jednu vjeroispovijed i regrutiraju nove sljedbenike.I sada ta ista Crkva traži još jedan sat vjeronauka u školi za što bi iz državnog proračuna trebalo izdvojiti novih 50 milijuna kuna.

Samo devedesetih godina i samo u Zagrebu sagrađeno je pedesetak novih crkava. Koliko je sagrađeno škola? Već godinama poluslužbena je ideologija u Hrvatskoj katoličanstvo, pa se više nijedan javni objekt ne može pustiti u promet, a da nije poškropljen svetom vodicom. Već godinama svakodnevno smo preplavljeni religioznom propagandom na svakom koraku u javnom prostoru.

No, kada se neki dan jedna mala ženska udruga drznula iskoristiti svoje ustavno pravo (članak 40. i 41 Ustava) i pod svima jednakim uvjetima zakupiti oglasni prostor na gradskom prometalu javnog poduzeća da bi javnosti uputila legitimnu i legalnu poruku: „Bez Boga, bez gospodara“, jednoumna je cenzura odlučno zaštitila ideološki monopol.

Slogan ženske udruge tek se je jedan dan, propustom nekog ideološki nedovoljno osviještenog djelatnika u ZET-u, vozao Zagrebom. A onda je odlučno rečeno: Dosta, vi vrijeđate pobožne uši većine!

Glasnogovornik ZET-a smatra da bi se slogan ženske udruge mogao protumačiti kao „izravni napad na vjerska opredjeljenja naših sugrađana“, a upravo tako je to protumačio pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti tvrdnjom da se „time vrijeđaju vjerski osjećaji građana“. Tako misli i Damir Šarac autor članka u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom „Tragom zagrebačkog slučaja: Ateisti kao bogovi“ (11.03.2009.), koji svoj tekst započinje pozivom: „Zamislimo da se na autobusima splitskog ‘Prometa’ vozaju transparenti ‘Ateisti nisu ljudi jer nisu vjernici’“.

Pa kad je već tako krenimo tragom tog slučaja i tragom autora tragača. Dakle, slogan ženske udruge „Bez Boga, bez gospodara“ (to što taj slogan nije originalan ovdje je nevažno) Šarac stavlja u istu ravninu sa sloganom „Ateisti nisu ljudi jer nisu vjernici“. Nažalost tvrdnja da ateisti nisu ljudi nije samo skrivena misao autora koji ju je izrekao kao pretpostavku, već višekratno izrečena tvrdnja s najviših mjesta u Crkvi.

Ostavljajući po strani teološke rasprave i članke po religijskom tisku i web portalima gdje sve vrvi uvredama na račun ateista i osporavanjem njihove čovječnosti, valja se podsjetiti izjave kardinala Meisnera: „Bez Boga nema čovjeka...Stoga čovjek u biti ima stvarno samo jednu alternativu: ili biti brat u Kristu ili drug u antikristu!“.

Ili izjave pape Ivana Pavla II.: „Ateizam je najveće zlo današnjice“. Ili izjave generalnog vikara: „U trenutku kada čovjek prekida svoj odnos s Bogom...čovjek stvara zajednicu egoista...iz te situacije izlazi i najveće zlo čovječanstva – rat“.

Ili već poznatu izjavu pape Benedikta XVI. koji ateiste povezuje s otajstvom zla. Oni koji u tome ne vide ništa strašno, neka pokušaju zamijeniti predznake glede Boga pa neka razmisle što bi bilo kada bi netko javno izrekao takvo što o katolicima.

Tvrdnja „Bez Boga, bez gospodara“ prije svega je višeznačna i jednako ju se može pripisati nekoj antiteističkoj skupini (teže ateističkoj, jer bezbožnici ne mare za boga) kao i svakoj autoritarnoj religijskoj zajednici. Dakako, za jedne ona može označavati nešto dobro, a za druge nešto loše, ali već samim time što se legitimno može pripisati ideološki suprotstavljenim skupinama ona sama po sebi ni za koga ne može biti uvredljiva, već samo upozorava na određeni odnos među pojavama.

Ako dakle ženska udruga misli, pa to i poručuje javnosti, da je dobro biti bez Boga i gospodara, istom tom porukom religiozna bi skupina mogla poručiti da je loše biti bez Boga i gospodara. Pa prema tome u samoj poruci nije ništa uvredljivo. Uvredljivo je tek, i to različito s različitih motrišta, stanje u kojem bi se čovjek našao s Bogom ili bez njega.

Pa dok je za jedne uvredljivo imati apsolutnog gospodara, za druge je ne samo uvredljivo nego i zastrašujuće biti bez njega. A da kršćani poimaju odnos čovjeka i Boga kao odnos sluge i gospodara nije izmislila ni navedena ženska udruga ni neki zli ateisti, već to piše u Novom zavjetu (o Starom zavjetu da i ne govorimo).

Evo samo nekoliko primjera (prema Biblija, 1968., Stvarnost; naglasio UO:

• „U taj isti čas zatitra od veselja u Duhu Svetom te reče: ‘Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.’“ (Lk 10, 21)

• „Ušuljali su se, naime, među vas neki ljudi, već odavno predodređeni za ovu osudu: bezbožnici koji na mjesto milosti našega Boga stavljaju raspuštenost i niječu našega jedinog Gospodara i Gospodina, Isusa Krista.“ (Jd 0, 4)

• „Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim ‘što se ima’ uskoro ‘dogoditi ‘.“ (Otk 1, 1)

Čak štoviše u ime Boga zahtijeva se pokoravanje i zemaljskim gospodarima. I opet samo par primjera:

• „Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi zbog Gospodina: bilo kralju, jer je vrhovnik, bilo upraviteljima, jer ih on šalje da kažnjavaju one koji čine zlo, a pohvaljuju one koji čine dobro.“ (1Pt 2, 13-14)

• „Sluge, budite pokorni svojim gospodarima sa svim dužnim poštovanjem, ne samo dobrima i blagima nego i onima koji su mučne ćudi.“ (1Pt 2, 18)

Mogu, dakako, Živko Kustić i drugi tvrditi, pa to i čine, da to nije smisao Evanđelja, ali je činjenica da to u Novom zavjetu piše, pa ako to nije smisao kršćanskog nauka onda to valja iz Biblije izbaciti, ali to ne samo da nije izbačeno, nego je i Stari zavjet sa svim svojim anakronizmima još uvijek s propovjedaonica rado citirano štivo. A budući da su biblijske tekstove pisali ljudi, da su njihov urednički izbor obavili ljudi i da je Biblija nesporno ljudsko djelo čiji je smisao podložan različitim tumačenjima s promjenama u Crkvi, onda je jasno da to nije riječ božja, nego samozvanih tumača i glasnogovornika transcendencije, pa svatko ima pravo Knjigu samostalno čitati i kritički tumačiti u skladu s vlastitim razumom. No važnije od napisanoga je to da Crkva u potpunosti nastoji gospodariti ljudskim životima čak i onih ljudi koji ne pripadaju i ne žele pripadati crkvenoj zajednici.

Iz njezinih se redova stalno čuju osude totalitarizma, ali tko više od nje nastoji zadobiti kontrolu ne samo nad javnim i kulturnim nego i privatnim životom građana. Tko svoje dogme stavlja iznad demokratski donesenih zakona i znanstvenih spoznaja? Tko demokraciju želi pretvoriti u teokraciju (vidi npr. Kustić u JL od 31.08.2002.).

Tko se razmeće bogatstvom i svojim izgledom oponaša faraone čija je vlast bila neograničena? Tko maše skupocjenim pastirskim štapovima i tko su ovce u njihovom stadu?

• „Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da pasete Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom.“ (Dj 20, 28)

• „Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka; i njih mi treba dovesti; one će čuti glas moj, te će biti jedno stado i jedan pastir.“ (Iv 10, 16)

• „Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti. Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju.“ (Iv 10, 9)

Pa ako ima onih koji ne žele biti ovce i pripadati stadu i ne trebaju im pastiri koji će ih milosrdno voditi na pašu po livadama jednoumnosti, niti gospodari koji će im određivati što moraju ili ne smiju činiti, onda oni to imaju pravo i reći. Barem toliko pravo koliko im to zakon dozvoljava, kada si već pripadnici jedne religijske zajednice uzimaju za pravo i više nego što je po zakonu.

Jer javno prozivati ateizam kao zlo, protuustavno je raspirivanje vjerske mržnje (članak 39. Ustava). To što se kaže da se osuda odnosi na pojavu, a ne na ljude, da prozivanje ateizma ne znači ništa glede samih ateista, licemjerno je prenemaganje iza kojega bi začas provirilo bjesomučno pozivanje na linč kada bi netko rekao da je najveće zlo čovječanstva religija.

Što je, dakle, uvredljivo u sloganu „Bez Boga, bez gospodara“? Čak i kada bi se ovim sloganom tvrdilo da „Boga nema“, a to se njime uopće ne tvrdi, još uvijek to ne bi bilo nimalo uvredljivije za teiste, nego što je tvrdnja da „Boga ima“ za antieiste. Pa ako teisti smiju svakodnevno posvuda i u javnim ustanovama govoriti, isticati slogane i simbole kojima tvrde da Boga ima, zašto onda antiteisti ne bi smjeli mjesec dana na samo jednom tramvaju istaknuti svoj slogan da Boga nema.

Zašto je vrijeđanje osjećaja antiteista dopušteno i samorazumljivo, a osjećaji katolika moraju biti zaštićeni? Ustav je u tome izričit: „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja“ (članak 40). Ma koliko nekome slogan „Bez Boga, bez gospodara“ peckao uši njime se ničija ljudskost ne dovodi u pitanje, pa je njegovo izjednačavanje sa sloganom „Ateisti nisu ljudi jer nisu vjernici“ ne samo krajnje neukusno, nego i drsko poricanje ljudskosti onima koji imaju drukčija uvjerenja.

A to nije nimalo bezazleno. Na toj osnovi počinjeni su najveći zločini, jer oni koji nisu ljudi automatski su lišeni i ljudskih prava i moralnih obzira koji vrijede prema ljudima. Stoga je provokacija ženske udruge, neovisno o tome je li slogan najbolje pogođen ili nije, razotkrila svu ideološku isključivost i pritiske kojima su izloženi svi koji ne prihvaćaju vladajuću ideologiju i time je postigla svoj cilj. Pokazalo se da je Kaptol barem jednako visoko kao i Gradec.

A kada Damir Šarac na kraju svog članka kaže da se navedenim sloganom agresivno kritizira ono što je religioznim građanima, „ne nužno katolicima“, sveto, onda on licemjerno u svoj tabor pokušava uvući i „ne nužno katolike“. Možda je ženska udruga pogriješila što nije tražila da se na tramvaj postavi slogan „Alah je velik“ što bi neki „ne nužno katolici“ vjerojatno dočekali s oduševljenjem, a čime se božja opstojnost ne osporava. Pitanje je samo bili ih onda netko optužio za terorizam.

I na kraju nešto o stalno prizivanoj katoličkoj većini. S obzirom na ideološki pritisak i strah koji je njime izazvan ne čudi da se većina ljudi izjašnjava katolicima, čak i oni koji su do jučer bili žestoki komunisti. Ali statistički podaci o religijskoj pripadnosti jamačno su pogrešni. Oni doduše točno pokazuju kako su se ljudi pri popisu izjasnili, ali potpuno prešućuju okolnosti u kojima su to učinili. Zna li se, naime, da su popisivačima bili poznati podaci koje su ljudi davali o sebi, postavlja se pitanje koliko je ljudi imalo hrabrosti, naročito u manjim sredinama, iskazati svoje pravo opredjeljenje znajući da to drugi „vjerojatno katolici“ mogu saznati.

Konačno, ni činjenica da postoji većina po bilo kojoj pa i religijskoj osnovi, u demokratski uređenim državama ne znači i ne smije značiti uskratu ustavnih prava manjinama. Čak štoviše, ta se prava posvuda dodatno zaštićuju, jer ona su iznad većinskih interesa koji se u slobodnom društvu s vremenom mijenjaju. Pitanje je dakle, hoće li Hrvatska biti demokratska država ili teokratska diktatura, tj. jesmo li svi ravnopravni ili su već sada neki, po svemu sudeći „nužno katolici“, ravnopravniji od drugih?

Zašto se osjećaje religioznih, koji su bez razložne osnove, mora prihvaćati ne samo s poštovanjem, nego i bez rasprave, dok se osjećaje ireligioznih koji su otvoreni razložnom propitivanju ne poštuje i očito ne mora poštivati, pa se čak o njima i ne želi raspravljati.

Upravni odbor Protagore, 18. ožujka 2009.