Objektivno gledajući, jedan ateist nema razloga aktivno djelovati, jer razgovarati o nečemu što ne postoji, ulagati svoje vrijeme, potencijal i možda materijalna sredstva u nešto imaginarno je gubitak. Kao što je besmisleno moliti se Ozirisu ili raspravljati o Hadovoj moralnosti i Zeusovoj pravdi, tako je besmisleno opravdavati (ili isticati) Jahveove zločine i moliti mu se. Više ćemo koristi imati ako sa svojom djecom razmotrimo pouke Ezopovih basni. Ipak, sasvim drugačiji zaključak se nameće ako se malo promisli o tome. Koliko država novca uloži u svećenike koji predaju vjeronauk, teološke fakultete, porezne olakšice, donacije i slično. Šokira me misao kada bi smo ta sredstva ulagali u recimo, udrugu čiji se članov bave mlaćenjem prazne slame. (zaista teško je zamisliti nešto što bi bilo tako beskorisno kao religija). Bilo bi mnogo korisnije ta sredstva uložiti u zdravstvo, obrazovanje, sport i zabavu i slično. Bilo bi korisnije kada bi svećenici, popovi, pastori, biskupi i kardinali radili u tvornicana i radionama nego pričali o osobi koja je živjela prije 2000 godina i o duhu koji živi na nebu.

Jedini značajan događaj koji je privukao pažnju jeste postavljanje natpisa na ZET-ov tramvaj: "Bez boga - bez gospodara". U velikoj mjeri crkva je sama uzrokovala širenje tog slogana u Hrvatskoj, jer mnogi koji ne žive u Zagrebu vjerovatno nikada ne bi čuli za njega. Ipak, točno se znalo što se željelo postići zabranom 'reklamiranja' tog slogana, jer vrijeđanje osjećaja vjernika nije razlog uklanjanja tog slogana. Jer, ako bi moje osjećaje vrijeđao slogan 'S bogom, s gospodarom', tada bih ozbiljno trebao razmisliti o svojim osjećajima. Iskreno, ja bih se na takav slogan nasmijao, jer bi mi smiješno bilo zamisliti da izmišljen duh gospodari mojim životom. To ne bi vrijeđalo moje osjećaje i mislim da ni vjernicima ne treba vrijeđati osjećaje ako neko javno govori da nema, ili misli da nema boga. I dok vjernici ističu da takav slogan vrijeđa njihova osjećanja, zar ne bi bilo demokratski pomisliti da stav crkve spram gay populacije vrijeđa osjećanja homoseksualnih osoba? Sve upućuje da su odnosi poremećeni i da imamo duple standarde. Da bi smo to izbjegli potrebno istupiti u ime ateizma i ne dozvoliti da većina bude u pravu samo zato što je većina.

U članku Ateizam i ostvarivanje općeg dobra u Glasu Koncila, dr. Josip Sabol kaže kako "Sama riječ »ateizam« danas se jedva upotrebljava u javnom životu. Nju izbjegavaju čak i oni koji se priznaju ateistima te se radije deklariraju »agnosticima«. Taj potez možemo razumjeti kao znak da se borbeni ateizam više ne smatra suvremenim ili aktualnim, nakon što je državno propagirani marksistički ateizam doživio slom."

S ovom tvrdnjom se zaista ne mogu složiti, i shvaćam je kao negiranje, odnosno, razvodnjavanje ateizma. Tvrdnja da se čak niti ateisti deklariraju radije agnosticima implicira da ateisti nisu sigurni u to što su te da vjerovatno nemaju niti razloga bit ateisti, odnosno nevjerovati u boga.

Prije ovog navoda, u istom tom članku, dr.Sabol iznosi svoje viđenje ateizma:
"Ako je još prije pedesetak godina bila religija - pa i kršćanska vjera - predmet znanstvenih istraživanja sa svrhom da se otkriju negativne posljedice religije za čovjeka i društvo, onda konstatiramo da je došlo i ovdje do promjene. Danas se znanstveno istražuje u kojoj mjeri ateizam i ateistički način života utječu na razvoj čovjeka pojedinca i na cijelo društvo. Na osnovi već poznatih spoznanja može se zaključiti da ateizam - u zajedništvu s njemu srodnim nihilizmom i imoralizmom našeg vremena - treba smatrati simptomom duhovno-kulturnog nazatka našeg vremena. Konkretno rečeno: ateizam - više praktični nego teoretski - znači ozbiljnu zapreku za potpuniji i svestraniji razvoj današnje civilizacije u smislu kršćansko-humanističkih ideala."

Ono u čemu je dr. Sabol pogriješio jeste, u krajnjem slučaju čudna logika razmatranja problema. Pogrešno je zaključio da ateizam treba smatrati kao ozbiljnu zapreku za potpuniji i svestraniji razvoj samo iz razloga što je teizam smatran takvim u komunizmu. On ide logikom: Ako su nas pljuvali, pljuvaćemo mi sada njih jer su sada drugačije okolnosti i mi to možemo, umjesto da razmišlja: promjene koje su nastupile otvaraju nam mogućnost da pokažemo kako vjera nije onakva kakvom su je smatrali. Volio bih vidjeti koje su to već poznate spoznaje na osnovu kojih se može zaključiti a je ateizam nazadan i da znači ozbiljnu zapreku za razvoj... I dok se vjernici i teolozi smatraju napadnutima sa svih strana od ateista, te da su njihove vjerske slobode i prava ugroženi, s druge strane ne biraju riječi kojima će, hajdemo ublažiti, okarakterizirati ateizam.

Ovo bih shvatio kao pokušaj iskrivljivanja prave slike o ateistima. Zaista, u Hrvatskoj je malo osoba koje djeluju u ime ateizma, ali u svijetu je sasvim drugačija slika. Ateizam postoji, ateizam je stvaran i to nije ništa grešno, prljavo ili nemoralno, jer ateizam promiče prave ljudske vrijednosti. U ateizmu nije jedina vrijednost duh na nebu nego čovjek. Naglasak je stavljen na čovjeka a ne na nebeske stanovnike koji žive samo u našoj mašti. Ateizam je posvećen čovjeku i njegovom životu, a ne duhovima i smrti. Zato ateizam nije ništa nehumano niti nemoralno, jer za razliku od crkve posvećen je stvarnosti.

Vrijedan izvor informacija je blog evolutionis, Blog o znanosti, ateizmu i religiji.

Preneseno sa web stranice Car je gol