Boris Dežulović: "Čitao sam vijesti o duhovitim europskim ateistima i razmišljao kako bi slična kampanja prošla kod nas, kad me prenula vijest kako je i Ženska mreža Hrvatske platila jednomjesečnu ateističku kampanju, ali s feminističkim kontekstom: mjesec dana tramvaji zagrebačkog gradskog prijevoznika trebali su ulicama pronositi poruku: „Bez Boga, bez gospodara“.

U listopadu prošle godine na ulicama Londona gradski autobusi su se pojavili sa velikim natpisima „Vjerojatno nema Boga. Sada prestanite brinuti i uživajte u životu.“ Gotovo osam stotina autobusa prenosilo je gradom ateističku poruku u sklopu kampanje koju je pokrenuo ugledni londonski The Guardian, a već u siječnju ove godine autobusi s istom porukom pojavili su se i u Barceloni.

Slična kampanja pokrenuta je i u srcu rimokatoličkog carstva, Italiji, gdje su natpisi na gradskim autobusima poručivali: „Loša vijest je da nema Boga, dobra vijest je da možete i bez njega.“

Čitao sam vijesti o duhovitim europskim ateistima i razmišljao kako bi slična kampanja prošla kod nas, kad me prenula vijest kako je i Ženska mreža Hrvatske platila jednomjesečnu ateističku kampanju, ali s feminističkim kontekstom: mjesec dana tramvaji zagrebačkog gradskog prijevoznika trebali su ulicama pronositi poruku: „Bez Boga, bez gospodara“.

Posve očekivano, nakon samo jednog dana poruke su skinute, a menadžment Zagrebačkih električnih tramvaja kratko je objasnio kako poruka „nije u skladu s marketinškom politikom te tvrtke“.

Događaj, naravno, nikoga nije iznenadio, nije čak ni dobio naročitu medijsku pažnju. Jedino što je eventualno moglo iznenaditi jest činjenica da su ženske aktivistice poruku uopće uspjele naručiti i platiti, a da nisu završile pred inkvizicijskim sudom i javno spaljene na Trgu bana Jelačića.

I zbog mnogo naivnijih reklamnih poruka, uostalom, Crkva i razne katoličke udruge dizale su galamu i vršile pritisak. Svojevremeno je, na primjer, upravi ZET-a predata peticija nekoliko takvih udruga kojom se od gradskog prijevoznika tražilo skidanje skaradne reklame za kondome Durex, a od građana Zagreba da se u znak protesta ne voze tim tramvajima. Veliki prezervativ na karoseriji tramvaja nije, doduše, nosio Nietzcheovu poruku „Bog je mrtav“, ali - u skladu s teološkom tezom o kontracepciji i kondomima kao genocidu nad nerođenim Hrvatima – jest onu „Hrvat je mrtav“.

Čitao sam tako u kafiću na zagrebačkom Zrinjevcu o tim militantnim katoličkim mudžahedinima, kad me iz razmišljanja prenula škripa tramvaja s reklamom za nekakvu austrijsku, njemačku, koju li već banku, sa sloganom - „Nema problema“. Kao, nema više podstanarstva, nema starih automobila, ali nema više ni dugačke procedure za dobijanje stambenih, namjenskih i gotovinskih kredita. Nema depozita, nema jamaca, nema visokih kamata, nema problema – poručivalo je vedro lice manekenke blistava osmijeha, jedne od onih kakve već na svojim šalterima zapošljavaju te bavarske i štajerske banke. Iz nekog razloga, međutim, nitko nikad nije zatražio skidanje takvih reklama sa tramvaja. Iz nekog razloga, iako svi znaju da problema ima - cijeli život žive u jednom takvom – katolički nesretnici spremni su bezrezervno povjerovati financijskim ateistima da nema komplicirane procedure za dobijanje kredita, da nema više patnje skupog podstanarstva, da nema dakle problema.

„Vjerojatno nema problema. Sada prestanite brinuti i uživajte u životu“, poručuju marketinški stručnjaci banaka i osiguravajućih društava sa gradskih autobusa, i nitko živ se ne buni. Takav nas negacijski marketing bombardira s gradskih tramvaja na svakom koraku: „Nema granica.“ „Nema stresa.“ „Nema zime.“ „Nema grinja.“ „Nema prašine.“ „Nema suvišnih kilograma.“ „Nema štetnih tvari.“ „Nema glavobolje.“ „Nema bora na licu.“ „Nema neugodnih mirisa.“ „Nema aditiva.“ „Nema celulita.“ „Nema dodatnih troškova.“ „Nema kofeina.“ „Nema peruti.“ „Nema šećera.“ „Nema masnoća.“ „Nema ispucale kose.“ „Nema zubnog kamenca.“ „Nema začepljenih cijevi.“ „Nema teškoća s mokrenjem.“ „Nema sala“. „Nema umjetnih boja.“ „Nema suhe kože.“ „Nema tvrdokornih mrlja.“ Nema ničega.

U čemu je onda stvar? Zašto ljudi tako lako povjeruju kad im korporacijski ateisti poruče „Vjerojatno nema tvrdokornih mrlja, sad prestanite brinuti i uživajte u životu“, iako dobro znaju da nema života bez tvrdokornih mrlja i da tvrdokornih mrlja nema samo u glupavim reklamama? Kupili su devetnaest različitih deterdženata za koje su im znanstveno, nerazumljivim kemijskim formulama, kompjuterskim animacijama i grafikonima dokazivali kako će s njihovih košulja eliminirati tvrdokorne mrlje, svaki put su se uvjerili da je mrlja i dalje tu, i opet su povjerovali reklami koja ih je uvjerila da su do sad koristili obični deterdžent, te da s Super - Spring - Strong - Smart - Oxi - Pearlom s mirisom leptirova pazuha na cvijetu jaglaca u brezovoj šumi nema više tvrdokornih mrlja.

Razmišljao sam tako o ateističkom marketingu kad me nakon bloka televizijskih reklama prenuo prijenos mise iz zagrebačke katedrale. I shvatio sam da je stvar upravo obrnuta: Bog kakvog nam predstavljaju marketinški stručnjaci Crkve jest upravo junak iz reklama. Rekli su vam da nema Boga, traže dokaz? Eno ga na tramvaju, to je onaj nasmiješeni službenik banke koji želi biti vaš najbolji prijatelj, majstor koji se iznenada pojavljuje u kupaonici sa spasonosnim rješenjem protiv kamenca u vašoj perilici rublja.

Bog nije onaj bradonja na svodu Sisktinske kapele, on je zapravo Mr. Propper, Mr. Muscolo, kako se već zovu superheroji reklama koji jednim potezom rješavaju sve vaše probleme. Treba samo vjerovati.

Kampanja ateističkih udruga koja poručuje da „vjerojatno nema Boga“ zapravo poručuje – „Nema čudesnih deterdženata, nema krema koje eliminiraju bore za tri dana, nema banke koja daje kredite za 24 sata, nema pomoći, nema spasa. Sad prestanite brinuti i uživajte u životu.“

Tko uopće želi živjeti u takvom svijetu? Kako živjeti sa celulitom, grinjama, peruti i tvrdokornim mrljama, a bez Boga? Tko još želi uživati u takvom životu, kad nam osiguravajuće društvo Crkva d.d. nudi onaj zagrobni, u kojemu ćemo svi biti kao Andy McDowell, vječno mladi, lijepi, nasmiješeni i bez bora na licu.

I nebeski raj i krema za lice, uostalom, imaju isti slogan: „Jer vi to zaslužujete.

Boris Dežulović, B 92, 18.3.2009.