"Najveći su licemjeri i grešnici, u pravilu, oni koji se najviše busaju u svoja pravovjerna prsa. Najveće vjernike, katolike, kršćane izigravaju oni koji su najviše izvitoperili vjeru te Boga zlorabe za svoje najčešće uskorudne, pohotne ciljeve."

Cenzura je zabrana dijelova ili čitavih tekstova u medijima, knjiga, glazbenih i drugih umjetničkih djela, zabrana stavova, mišljenja, a onda i slobodnog djelovanja. Cenzura može biti formalna, dakle, na zakonima zasnovana i neformalna, obavljana mimo zakona i drugih propisa. Cenzurira se - pravdaju se cenzori - iz sigurnosnih, moralističkih, vjerskih ili političko-ideoloških razloga te, kada o neformalnoj, potmuloj, opasnijoj od zakonske cenzure odlučuju stranke, klanovi ili moćnici.

Bez obzira je li formalna ili neformalna, cenzura je posljedica pomanjkanja demokracije. Ima li i danas cenzure u Hrvatskoj? Više nego krajem osamdesetih, na izdisaju jednoumlja i tlake kratkovidnih komunističkih moćnika te njihovih revnih poltrona (koji, naravno, i danas obavljaju za vlast prljave poslove).

Kako smo prema Ustavu, dakle, formalno demokratska država ravnopravnih građana kojima se jamči sloboda izražavanja, cenzura je neformalna, pritajena, ali snažna i neprestana. Na svim razinama, u većini građanstvu najdostupnijih medija te u gotovo svim oblicima komuniciranja koje posredno ili neposredno nadgledaju državne institucije.

Najsvježiji primjer najbezočnije cenzure koja guši i ono malo demokracije u Hrvatskoj za koju se iz dana u dan, ali poprilično bezuspješno bori šačica glasnih aktivista, novinara, intelektualaca i - doslovno - pokoji političar, dogodio se u Zagrebu.

Cenzurira čak i - ZET

U kojoj redakciji? Ne na HTV-u ili HR-u. Tamo cenzura i nije novost za vijest. Cenzurira ZET. Niste sigurni da možete povezati značenje kratice i cenzuru?! E, pa, ne pretjerujem s tvrdnjom da se u Hrvatskoj cenzurira svugdje. Cenzuriraju političari. Cenzuriraju partije. Cenzuriraju moćnici. Cenzuriraju kapitalisti. Cenzuriraju mafijaši. Cenzuriraju policajci. Cenzuriraju sve vrste vlasti. Pa ni tzv. socijaldemokrati. Cenzurira - i za to postoje dokazi - i opozicija.

Kako mogu cenzurirati kapitalisti? Ako se kojim slučajem odvažite napisati ili izreći da je benzin na crpkama velike tvrtke smeće, ta će vas tvrtka tužiti te u vašoj novini ili na vašoj televiziji neće više objavljivati reklame. Tako dugo dok ne promijenite mišljenje o kvaliteti goriva. Naravno, ne trebate pisati ili govoriti da je njihovo gorivo najbolje ili jedino dobro. Minimum potrebnog priležništva je u prešućivanju istine. Ako otvoreno i argumentirano napišete ili kažete da telekomunikacijska tvrtka pljačka građane neadekvatnom uslugom i previsokim cijenama, najvišima u Europi, a u pljački joj pomaže država, pozvat će vas urednik ili - ako ste urednik - vlasnik te vam povišenim glasom priopćiti da istinu možete okačiti mačku o rep. Zašto? Zato što novinari bez reklama neće dobiti plaću, pojašnjava vam gazda. Zar mu je toliko stalo do vaše plaće? Vraga. Stalo mu je uglavnom do bajoslovnog profita.

Kako bajoslovnog - pitat će oni koji pomno čitaju i slušaju - pa u medijima nema, kukaju gazde, primamljive zarade?!

Ne uznemirujte moćnike

Naoko je nema. Iako svi izdavači nariču, pokažite mi barem jednog vlasnika novina, radija ili televizije koji spaja kraj s krajem? Borba za ostavštinu ubijenog suvlasnika NCL grupacije otkrila je koliko je Ivo Pukanić stekao imovine s propalom Republikom te raznovrsnim, uglavnom netiražnim tjednicima. Od svih vam se tih nekretnina i pokretnina može zavrtjeti u glavi.

A kako mogu cenzurirati mafijaši? Prijetnjama. A one su, vjerujte, učinkovite. Jesu li pronašli zločince koji su naredili premlaćivanje bivšeg šefa Zagrebačkih cesta Igora Rađenovića? Nisu. Pali su tek batinaši. A njih je na tržištu, jeftinih i efikasnih, na bacanje. Je li policija otkrila tko je premlatio te, što je važnije, tko je naručio premlaćivanje novinara Dušana Miljuša? Nije. Ni neće. Zašto? Zato što neće. Kao što neće nikada (javno) otkriti tko je naručio ubojstvo Ive Pukanića. Zar je onda čudno što javnost ne vjeruje da je beskućnik ubio Ivanu Hodak?!

Ali, vratimo se cenzuri. Onoj najnovijoj. Kako može biti cenzure u Zagrebačkom električnom tramvaju?! Može. Zbog dodatne zarade, tramvaji se oliče, ispišu i oblijepe raznim porukama. Platite, i vašu poruku vozikaju Zagrebom. Osim ako poruka nema nepoćudan i za vlast - bilo koju, od mjesnozajedničke, preko one na Markovu trgu do one na Kaptolu - uznemirujući sadržaj.

Bez Boga, bez gospodara

Ženska mreža Hrvatske platila je ZET-u da se tramvaji oblijepe plakatima s dvosmislenom porukom "Bez Boga, bez gospodara". Kratko su se vrijeme plakati vozikali. Od novca je jača bila intervencija bezimenog moćnika. Pretpostavlja se, s Kaptola. I plakati su nestali. Zašto? Zato što je ta poruka, tumače lažni moralisti i još lažniji vjernici, katolici, tiranija (eteističke) manjine nad (vjerničkom) većinom.

Zašto bi nečije mišljenje ili nečija poruka nekom drugom, tko u nju ne vjeruje, bila tiranija? Niti smije manjina tiranizirati većinu, niti većina smije tiranizirati manjinu. To i jest bit te smisao demokracije. Zar ateist tvrdnju: „S Bogom, s gospodarom" može ili smije protumačiti kao tiraniju većine?!

Tiraniziraju li vjernici nevjernike tvrdnjom da Bog postoji? Naravno - NE. Pa, kako se onda može tiranijom proglasiti suprotna tvrdnja?! Tiranija je tiranijom tretirati slobodu mišljenja i izražavanja. Uostalom, sličnim su porukama oblijepljena prometala u zapadnoeuropskim i još k tome katoličkim državama (Španjolskoj i Italiji, primjerice). I nitko tamo te plakate ne skida s autobusa ili tramvaja. Ali skidaju ih u Zagrebu. U Hrvatskoj. U kojoj je ozakonjena nedemokratska praksa prema kojoj i ateisti moraju plaćati danak Crkvi. A taj je danak lani iznosio oko 400 milijuna kuna. Ili, preračunato, 800 domova (stanova i kuća) za hrvatske beskućnike i siromahe.

Papa ne skida plakate u Italiji

Dakle, ustavom zajamčeno pravo na slobodno izražavanje ukinuo je neki činovnik iz ZET-a? Vraga. Taj se plakat nije skinuo bez konzultacije s Milanom Bandićem. A kome je on smetao? E, pa, gušitelji demokracije neće se javno razotkriti. Mudro šuti Kaptol, mudro šute oni iz ZET-a, mudro šute cenzori na svim razinama. Nitko se ne usudi glasno izreći kako je uvlačenje Crkvi, u sekularnoj državi, bitnije od Ustava, demokracije i slobode. Cenzori rade u potaji.

Ali sudeći po reakcijama, nije teško razabrati da je većina političara, stranaka i samozvanih humanista antidemokratski nastrojena. Iako su poruke s kojima se katolici (pa i sam Papa) u Italiji i Španjolskoj svakodnevno susreću daleko izravnije od one zagrebačke („Boga vjerojatno nema, opustite se i uživajte!", „Loša vijest je da Boga nema, dobra vijest je da možete bez njega!"), nikome ne pada na pamet da zabrani mišljenje onih koji ne vjeruju u Boga.

Kao što je u vjerskim državama, recimo, islamskim, kažnjivo negirati Boga (Alaha) ili mu pripisivati neka ljudska svojstva (pohotu, grešnost, licemjerje, lopovluk...), što je u Sotonskim stihovima učinio engleski književnik indijskog podrijetla Salman Rushdie (i zbog toga od blagopoćivajućeg ajatolaha Homeinija zaradio fetvu, odnosno, smrtnu presudu), tako je u građanskim državama kažnjivo zabranjivati mišljenje o nepostojanju Bogu. Liberalna doktrina moderne države, u čije se postulate zaklinju lažni hrvatski demokrati, kaže da je sloboda pojedinaca iznad svih sloboda. Uz samo jedan ali. Svojom ne smijete ugrožavati tuđu slobodu.

A Crkva - koja čini sve ne bi li spriječila ateiste u javnom izražavanju svoga mišljenja - tvrdokorno brani princip da je pedofilija manje zlo od abortusa, da je sasvim normalno to što su u Brazilu ekskomunicirani svi oni koji su omogućili abortus DEVETOGODIŠNJOJ djevojčici koju je očuh silovao pune tri godine i kojoj je trudnoćom ugrožen život. Ako „božji pastiri" smiju protiv Boga, zbog čega onda ateisti ne smiju javno sumnjati?! I zbog čega im to zabranjuju politički gastropodi čija bi biblija trebala biti - Ustav?!

P.S.

Najveći su licemjeri i grešnici, u pravilu, oni koji se najviše busaju u svoja pravovjerna prsa. Bez obzira jesu li to jučer bila (anacionalna) komunistička, a danas, primjerice, hrvatska, jesu li to velika katolička ili rodoljubna... Najveće vjernike, katolike, kršćane izigravaju oni koji su najviše izvitoperili vjeru te Boga zlorabe za svoje najčešće uskorudne, pohotne ciljeve. Bog ne stavlja naciju ispred čovjeka. Mržnju prema drugom ne smatra dokazom ljubavi prema svojima. Svetošću nakaradno iskorištavanje vjere. O svemu je tome u Novome listu progovorio fra Ivo Marković, svećenik iz samostana sv. Ante u Sarajevu. Evo što među ostalim kaže fra Marković: „Zar nije strašno da jedan Thompson može imati toliko mjesta u našem katoličanstvu!? Pa to što on čini čista je blasfemija, najobičnije bezboštvo. Bio sam na njegovu koncertu u Kiseljaku i nisam vidio ništa osim bezočnog iskorištavanja katoličke vjere i simbolike... Ili Zlatko Sudac. Gdje god se u Bibliji ili u vjeri pojavi iskustvo Božje blizine, čovjek upada u šutnju, a Sudac na sve strane pronosi da je iskusio prisutnost Boga. On je narcis i manipulator koji je daleko od Boga, ali on u Hrvatskoj prodaje najviše knjiga. Sad vas pitam: tko je stvorio tako prazno katoličanstvo da u njemu Thompson i Sudac mogu biti simboli i uzori?" Zbilja; tko? Bezbožna politika i sluganski mediji.

Branko Vukšić, List Međimurje 17. 3. 2009.