Ovih dana mise i duhovne obnove ne započinju pitanjima duha, nego materije. Djelatnici Rimokatoličke crkve trude se objasniti svojoj pastvi da nije točno da se 383 milijuna iz proračuna crkvi daje, jer ona to zapravo vraća. Tome se suprotstavlja podatak koji je na jednom javnom sučeljavanju izrekao predstavnik Crkve o tek 19% crkvenih prihoda potrošenih u humanitarne svrhe. Nije uopće bitno da li je to istina. Bitno je da istinu nitko u Hrvatskoj ne može utvrditi.

Crkva je jedini pravni subjekt u RH koji nije dužan voditi poslovne knjige o strukturi prihoda i rashoda i polagati račune državi bez obzira na to što je jedan od najvećih proračunskih korisnika.

Iznos od 383 milijuna zapravo je prava sitnica u usporedbi sa onime što u crkvenim riznicama ostane zbog brojnih privilegija osiguranih u svim zakonima koji se bave materijom. Svaki građanin ili pravna osoba u RH moraju imati cjenik usluga i na godišnji promet veći od 85.000 kn plaćati porez na dodanu vrijednost. Crkva ne mora voditi nikakve propisane poslovne knjige o strukturi prihoda i rashoda. Svi prihodi od vjenčanja i sprovoda, krštenja i krizmi, milodara i oprosta, naručenih misa i zvonjenja, paušala plaćenih za redovno duhovno održavanje i još dvadesetak drugih osnova naplate od klijenata neoporezivi su i dobro skriveni od očiju javnosti.

Prihod mora prikazati svaki mali obrtnik koje se bavi izradom ključeva, mašinskim vezenjem na trakama za kosu ili postolar, a na razliku prihoda i rashoda platiti porez na dohodak, ali Crkva nema takve obaveze. No svoje će prihode ipak uredno evidentirati i neuredne platiše pozvati na plaćanje bez obzira na činjenicu da je redovno duhovno održavanje već naplaćeno temeljem Ugovora o gospodarskim pitanjima između Svete stolice i Hrvatske.

Budući da se na Crkvu ne primjenjuju odredbe poreznog sustava RH, oslobođena je i uvoznih carina i poreza na promet nekretnina. Kler ne prima plaće nego nagrade, pa u zajedničku kasicu Crkva ne doprinosi ni uplatama doprinosa koje zakoni propisuju na plaću i iz plaće. Bogatoj i privilegiranoj Crkvi k tome se još na tajnim sjednicama Vlade te iz proračuna gradova i općina dodjeljuju milijuni kuna.

Čak niti o donacijama države i lokalnih proračuna Crkva ne podnosi nikakva izvješća, pri čemu je stavljena iznad svih drugih proračunskih korisnika i iznad standarda izvješćivanja o javnom novcu. Time su javna sredstva stavljena potpuno van kontrole, njihovo je trošenje netransparentno i izvrgava se ruglu smisao laičke države.

Uz pojavljivanje jednodnevne, s obrazloženjem morala naprasno prekinute BEZ BOGA, BEZ GOSPODARA kampanje, pojavili su se u javnosti glasovi koji kažu da je 11.000 kuna plaćenih za marketinške usluge Zagreb Holdinga ne samo bačen novac koji bi bilo uputnije utrošiti na siromašne, djecu s posebnim potrebama ili pretučene žene, nego da je to proračunski novac, dakle novac i vjernika, dakle neumjesno utrošen. Vjesnikova komentatorica Silvana Oruč pače nadodaje da bi bilo zanimljivo čuti koliko svaka od ženskih udruga godišnje dobiva novca iz državnog proračuna namijenjenog civilnim udrugama, a riječ je o ukupno dvadeset milijuna kuna, a pritom vodi hajku na vjernike.

Na stranu tvrdnja o hajci na vjernike i to što BEZ BOGA, BEZ GOSPODARA nije instrument nesnošljivosti, za razliku od poziva na linč plasiranog iz crkvenih redova da je ateizam gori od kriminala i korupcije, dvadeset milijuna stavljenih u kontekst udruga, pa još ženskih, ima posve drugačiju težinu.

Na vazi duha i materije, zna se, materija je teža. Niti ženske niti ikoje druge udruge ne dobivaju novac "namijenjen civilnim udrugama" za razliku od Crkve koja dobiva novac namijenjen Crkvi. Udruge dobivaju novac namijenjen konkretnim projektima i programima iz područja obrazovanja, socijale, zaštite prirodne i kulturne baštine i drugih područja, koje moraju detaljno opisati, od potreba i korisnika, preko aktivnosti i metoda do vrednovanja i izvješćivanja javnosti. Nevladine organizacije koje su financirane sredstvima državnog proračuna za razliku od Crkve moraju podastrijeti ne samo opsežne narativne i financijske izvještaje, nego i dokaze u obliku preslika računa te dokumenata koji potkrepljuju gotovinska ili bezgotovinska plaćanja.

U eri stezanja remena, kresanja plaća javnih i državnih službenika, krajnjeg poniženja kulturnjaka, prosvjetara i znanstvenika, učini se logičnim čak i preispitivanje troška kampanje BEZ BOGA, BEZ GOSPODARA u ukupnom iznosu od 11.000 kuna, financirane u cijelosti privatnim donacijama, sredstvima koja se preostala građanima nakon plaćenih svih poreza i doprinosa.

Crkva o svojim edukativnim, karitativnim i društvenim projektima ne mora izvješćivati svoje najznačajnije donatore, niti državu niti građane, ne mora opravdavati niti svoje slogane niti svoje financije. Budući da javnost ne raspolaže izvješćima o svrhovitosti, uključenim korisnicima, rezultatima vrednovanja i potencijalu za moguće uštede projekata Crkve na kulturnom, odgojnom, društvenom i etičkom polju, kao ni na području gospodarenja voznim parkovima, sakralnim objektima i kapitalnim ulaganjima, infrastrukturom i ljudskim potencijalima, onda javnosti preostaje jedino da prihvati tvrdnju da Crkva ne treba i ne može sudjelovati u općem stezanju remena.

Bojana Genov, 1. 4. 2009. Zamirzine