"Ako već nisu progovorili kada su Hrvatine lovili Srbe kao zečeve nakon "Oluje", kada se te naše sugrađane s metkom u glavi i rukama vezanim žicom iza leđa puštalo da plutaju osječkom obalom ili kada ih se nabijalo na kolac, valja upozoriti na nesnošljivu, agresivnu, potpuno razbijačku kampanju ateističkih vještica koje su na jednom vagonu ZET-a na jedan dan uspjele prenijeti poruku "Bez Boga, bez gospodara". Sretno je ipak da su ti teroristi zaustavljeni."

Stoji li optužba ili je deplasirano razglabati o tomu da se vjernike (posebno katolike) izgurava na marginu društvenih događanja da bi se time otvorio prostor za razvoj države samo na temeljima liberalnog svjetonazora u kojem često manjine teroriziraju većinu? Drugim riječima, kako se to često čuje u katoličkim krugovima: ugrožavaju li ateisti vjernike? Ili je, pak, obratno? Tko komu uskraćuje slobodu? Mogu li se katolici u Republici Hrvatskoj, u kojoj se svetom vodicom škrope stadioni, telefonske centrale, zrakoplovi, ceste, javni zahodi i sanitarni šahtovi, smatrati objektom nasilnog ponašanja ateista?!

Jer evo, i to nam poručuju biskupi i teolozi, da je izvor nasilja, društvenog nasilja, uvjetovano tzv. diktaturom relativizma, prisutno i prepoznatljivo u nastojanjima ateista u nas. Riječ je, rekli su okupljeni na seminaru u Đakovu, o sve prisutnijem trendu da se agnosticizam i skeptički relativizam tumači kao jedini ispravan stav u demokratskom društvu.

U organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja i Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupska konferencije u Đakovu je u subotu 14. ožujka održana diskusija s temom "Nasilje u hrvatskom društvu". I opalili su žestoko po šaci ateista u našemu društvu. Šutiranje i verbalno maltretiranje nevjernika blagoslovio je i đakovačko - osječki pomoćni biskup Đuro Hranić. Ateisti su postali toliko opasni da bi biskupi, umjestos pastirskim štapovima, uokolo trebali hodati s bejzbol - palicama.

Daleko od ateističkog sektaštva

Pozdravljam, inače, nastojanja Katoličke crkve da progovori zbog doista zabrinjavajuće učestalosti raznih oblika nasilja u Hrvatskoj i svijetu. Biskupi jesu spori, to treba shvatiti. Ako već nisu progovorili kada su Hrvatine lovili Srbe kao zečeve nakon "Oluje", kada se te naše sugrađane s metkom u glavi i rukama vezanim žicom iza leđa puštalo da plutaju osječkom obalom ili kada ih se nabijalo na kolac (u Medačkome džepu), valja upozoriti na nesnošljivu, agresivnu, potpuno razbijačku kampanju ateističkih vještica koje su na jednom vagonu ZET-a na jedan dan uspjele prenijeti poruku "Bez Boga, bez gospodara". Sretno je ipak da su ti teroristi zaustavljeni.

Kako je konstatirao Zvonimir Despot, komentator "Večernjeg lista" (15. ožujka): "To su uvijek te iste nevladine organizacije i udruge (ženske, op. D.P.) koje pokušavaju svoj svjetonazor nametnuti većini (...) Imaju pravo na iznošenje svojih stavova, ali ne baš i na neprestano maltretiranje većine... ".

Ironiju po strani, ne vidim, pak, taj militarizam koji nervira novinara Despota, teologe u Đakovu, tamošnjega biskupa, kardinala Josipa Bozanića i drugu gospodu. Iako se prozivane ateistkinje, možda, mogu pitati jesu li uvijek spremne na dijalog i na snošljivo trpljenje vjernika, dobro poznajem mnoge zemlje i u našoj smo jako daleko od tzv. ateističkog sektaštva. Prije bi se reklo da su ateisti u nas prilično izolirani, okuženi (tako je napisao Marinko Ćulić u Indexu.hr), bezopasni, kao komarci na slonovoj koži.

Nova pravednost

Kako bi se istaknula jasna razlika između vrijeđanja ljudskog dostojanstva ili vjerskih prava i nerealnih tumačenja ljudskih prava i građanskih sloboda (slogan "Crkva bez politike, država bez propovijedi" je netočan i promašen je cilj: da prestane divlji brak trona i oltara), važno je napomenuti da su kampanje za promociju ili obranu ateističkog svjetonazora, najčešće, reakcija na vjerski fundamentalizam instaliran u kupolama vjerskih zajednica. Valja povratiti važan dijalog vjernika i nevjernika. Nedostatak tog dijaloga je sinonim onoga što, po meni, čeka jedne i druge: pakao.

Ovako mi je to opisao prijatelj u muci: "Čupam se i mogu ti iz prve ruke reći kako izgleda Sotona. Nikako! Najsotonskijeje stoje đavao samo Ništavilo. Bez lica i oblika. Ništa. Praznina. Sama praznina. To je i slika pakla, siguran sam... "

Prof. Predrag Matvejević ima sjajnu misao, u kojoj ističe da nas svaka kritika vlastite sredine dovodi u procijep, u skučenost, u zatvorenost, u zagušenost "između izdaje i uvrede". Novo vrijeme, vrijeme nove pravednosti, kako predlaže neslužbeni predsjednički kandidat dr. Ivo Josipović, mora proći i u znaku susreta kultura i (ne)vjera, s ciljem da se dogodi viša instanca bratstva, solidarnosti i međusobnog poštovanja.

Drago Pilsel, Novi list 23. 3. 2009.