Osobno tu poruku ne gledam kao govor mržnje ili prkošenje vjeri. Možda je malo nespretno spomenut Bog kao 'vrhovni vladar' svega i svačega, ali sa druge strane činjenica je da smo u današnjem svijetu zarobljeni.

"Vjerojatno nema Boga. Sada se prestanite brinuti i uživajte u svom životu"

Ateistička kampanja koju je pokrenuo britanski list Guardian u listopadu prošle godine izazvala je veliki interes javnosti, ali i sponzora koji su tu kampanju već u prvom danu podržali sa 60 000 funti. Ideju oglašavanja poruke u kojoj se kaže da Bog vjerojatno ne postoji preuzeli su i ateisti u Španjolskoj (Barcelona) i Italiji (Genova i Pescara) gdje se javlja još jedna poruka koja kaže: "Loša vijest je da Boga nema, dobra vijest je da možete bez njega".

Naravno da ovakve poruke kod vjernika izazivaju osjećaj gorčine i nezadovoljstva. Naime, svećenik Živko Kustić smatra da se sloganom "Bez Boga, bez gospodara" (što je hrvatska verzija spomenute kampanje) ne izražava ateistički stav nego prkosi vjeri.

I žene su na strani Boga...

Svojevrsni problem kod nas se javio kada je Zagrebački gradski prijevoznik ZET povukao tramvaj sa spornom porukom. U polemiku su se uključile i žene iz Ženske mreže Hrvatske čija koordinatorica Bojana Genov smatra kako takav čin nedvojbeno pokazuje u kojoj mjeri kod nas vlada autocenzura i cenzura. Smatra kako slobode govora nema, te čitavu situaciju promatra kao tiraniju većine nad manjinom.

U raspravu se uključila i direktorica Ženske infoteke Đurđa Knežević koja se boji talibanizacije i izjednačava odlučivanje mule u Iranu i ulogu Crkve kod nas.

Zašto su se žene uključile u ovu kampanju? Vrlo vjerojatno jer se i same često osjećaju potlačenima i tiraniziranima od, prvenstveno muškaraca, pa ako uspiju u ovoj borbi stvoriti će svojevrsni presedan i za svoju borbu za ravnopravnost.

Što kaže Ustav?

Međutim, zanemarimo na trenutak zašto je tko ušao u kampanju i što je dobro, a što nije. Člankom 38. Ustava Republike Hrvatske jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli (pri čemu se posebno misli na slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja). Pored svega zabranjena je cenzura takvog izražavanja. Dakle, 1:0 za ateiste. Članak 39. i 40. Ustava zabranjuju između ostaloga vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti, te se jamči sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Ako uzmemo u obzir da se ateizam ne može smatrati kao vjeroispovjed već samo kao svojevrsno stanje svijesti opet dolazimo do toga da imaju pravo javno očitovati svoje mišljenje i svoju, nazovimo vjeru, iako se ona ne sastoji u vjerovanju da božanstva postoje.

"Bez Boga, bez gospodara"

Postavlja se pitanje je li poruka Bez Boga, bez gospodara uistinu prkošenje vjeri ili ako ćemo gledati prema Ustavu – vjerska mržnja? Ako čak uzmemo u obzir da je ta poruka nekorektna i prkosna, je li ona prkosna prema vjernicima ili prema Bogu? Ako netko izvrijeđa vašeg oca hoćete li se vi osjećati duboko uvrijeđenim i riješavati taj problem ili je to problem vašeg oca? Nije li smješno onda što djeca onoga koji je porukom prozvan (ako prihvatimo fikciju da su vjernici djeca Božja) rješavaju njegove probleme? Pošto Bog ne može poslati faks ili tražiti demantij u tisku pitam se je li čitava polemika bila potrebna?

Osobno tu poruku ne gledam kao govor mržnje ili prkošenje vjeri. Možda je malo nespretno spomenut Bog kao 'vrhovni vladar' svega i svačega, ali sa druge strane činjenica je da smo u današnjem svijetu zarobljeni. Mnoge obaveze i kodeksi ponašanja često nas sprječavaju da budemo ono što jesmo ili barem da budemo ono što jesmo bez straha. Gledam na ovu kampanju više kao poziv ljudima da se oslobode nepotrebnih okova koje sami sebi nameću i krenu uživati u životu, za što bi, u konačnici život trebao i služiti.

Mislim da je Bog spomenut samo zbog jačine poruke i svjesno upotrebljen kako bi privukao pažnju i razdrmao sva ustaljena razmišljanja društva.

Lako je Crkvi...

Na kraju, je li kampanja pogođena? Je li ime Božje trebalo biti uzalud izgovoreno? Neka to prosudi netko drugi. Ne želim raspravljati o ispravnosti ili neispravnosti postupka, želim za kraj još ukratko pojasniti zašto je do svega u prvom redu i došlo i zašto će ovakvih 'napada' vjerojatno biti još.

Crkva je kao organizacija jedna od najjačih i najbogatijih u čitavom svijetu. Zašto? Zato jer imaju ljude koji vjeruju u ono što propovijedaju. Za tu vjeru ljudi su spremni izdvojiti novce, za tu vjeru ljudi su spremni obnoviti crkve, spremni su graditi crkve, spremni su plaćati mise, cvijeće, namještaj, bilo što da je crkvi, odnosno crkvama postrebno.

Ideja svećeničke 'udaje' za Boga može se promatrati sa više stajališta, ali sa stajališta pokretača kampanje i njihovih pobornika sličnog mišljenja celibat nije ništa drugo nego financijsko osiguranje prosperiteta i moći Crkve. A poznato je tijekom povijesti da svijetom vladaju oni koji imaju moć, a moć dolazi sa novcem u kojem se Crkva guši. Uostalom postavljanje križeva u učionice, prijenos Svete mise svake nedjelje na nacionalnoj televiziji može se smatrati kao prkošenje ateistima jer iako ih je manje imaju pravo ne biti ometani od većine i ne treba im se nametati nešto što nije njihova ideja. Možemo reći da nisu dužni gledati u križeve, mogu promjeniti kanal na televiziji, ali isto tako mogu napraviti i oni kojima smeta 'Bezbožna' kampanja – mogu okrenuti glavu.

Pored toga, članak 14. Ustava RH kaže da Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Ako su svi pred zakonom jednaki onda su zasigurno svi jednaki i pred Bogom.

Zašto se netko smatra bližim Bogu, pa samim time i jači od ostalih nije mi jasno.

Live and let live!

Svi smo jednaki pred Bogom, svi smo jednaki pred zakonom. Za naša dobra ili loša dijela postoje ljudi koji će ih nagraditi ili sankcionirati. U slučaju vjernika, tu nagradu ili sankciju izvršiti će Bog. Sva sreća da svi ne mislimo isto, propali bi odmah idućeg dana. Na mišljenja postoje argumentirana protumišljenja, ali upotreba moći za ukidanje mišljenja nije argumentirano protumišljenje, nije riješenje problema. Oni koji moć već posjeduju trebali bi biti tolerantni prema onima koji tu moć ne posjeduju i omogućiti im da se izraze. Argumentacija je najjače oružje, upotreba moći je oružje slabića – to je pucanj u leđa. Vrhovna i genijalna ideja je ta da živiš i pustiš druge da žive, kada ćemo je početi provoditi?

Javno 12.3.2009.