Laicizam je kao politička tekovina u Hrvatskoj još u povojima. Je li vaša udruga nježni vidar koji skida te povoje ili zaštita ireligioznih osoba ipak zahtijeva revolucionarnije metode borbe?

- Zaštita nereligioznih osoba moguća je unutar sustava i za to ne samo da nisu potrebne neke revolucionarne metode nego bi one bile kontraproduktivne. Revolucionarnim se metodama obesnažuje pravni sustav, pa je onda besmisleno za svoja prava tražiti oslonac u njemu.

Dakako, kada bi naš pravni sustav bio takav da obespravljuje ireligiozne osobe, onda bi borba zahtijevala revolucionarni pristup.

Nasreću, nije tako, pa se mi za prava ireligioznih ne moramo boriti, nego njihova postojeća prava moramo zaštititi. A to znači da su ona ugrožena i da se krše, iako su zajamčena zakonima.

Koalicija za sekularizam

U nekim europskim državama ateističke udruge i pokreti znali su inicirati bombastične javne akcije za zaštitu prava bezbožnika. Hoćete li takve metode baštiniti i u Hrvatskoj?

- Iako naša udruga nije inicirala akciju oglašavanja ateističkih poruka na zagrebačkim tramvajima i izlazak na ulice, stali smo u obranu prava Ženske grupe iz Lošinja da to čini.

U sklopu toga smo pristupili i Koaliciji za sekularizam. Javni nastupi i prosvjedi su zakonom zajamčeno pravo i zadaća je "Protagore" da to pravo štiti, posebno kada se ono odnosi na zaštitu ireligioznosti. Stvar je procjene koliko je kada svrsishodno koristiti se određenim metodama, ali legalne metode uvijek će imati našu potporu i zaštitu, čak i ako ih smatramo neučinkovitima ili možda štetnima za ono do čega nam je stalo. Tada bismo ih izložili kritici, ali pravo onih koji se njima služe i dalje bismo branili.

Jesu li nereligiozni građani ljudi bez duhovnosti, kao što se često tvrdi?

- Najčešći oblik duhovnog, pa i duševnog nasilja nad ireligioznim osobama je upravo verbalne naravi. Jedan je od oblika toga nasilja uporno izjednačavanje duhovnosti i religioznosti. Religioznost jest, doduše, oblik duhovnosti, ali je duhovnost mnogo šira i sadržajnija od religioznosti. Nisu li filozofija, znanost, umjetnost, moral itd. i bez religioznih natruha oblici duhovnosti? Svojatanje duhovnosti samo za ono što je nošeno religioznošću drsko je i uvredljivo upravo spram duha i duhovnosti onih koji nisu religiozni.

Vjeronauk u školama i križevi u državnim institucijama najpoznatiji su primjeri povlaštenog položaja jedne religije u deklarativno sekularnoj Hrvatskoj. Kako Ustavni sud, po Vama, štiti hrvatski Ustav?

- Ustav je u tom smislu jasan i ne dopušta ni jednoj religiji da bude u sprezi s državom ili da na bilo koji način bude privilegirana od države. Zadatak je, pak, Ustavnog suda da se brine o poštovanju Ustava. I već je prije više od godinu dana predsjednica Ustavnog suda najavila donošenje odluke o vjeronauku u školama, ali s tom se odlukom i dalje odugovlači.

Položaj Crkve u Hrvatskoj je protuustavan i ne treba biti pravnik da bi se to shvatilo. Križevi u javnim ustanovama samo su dio decenijskog ideološkog nasilja i licemjerja onih koji nisu u stanju nekoliko dana podnijeti antiteistički slogan na jednoj tramvajskoj liniji. "Protagora" ne može obraniti Ustav pred nasrtajima prebogate Crkve i njezinih lobista, ali može postupno senzibilizirati građane za potrebu njegova poštivanja.

Lažni glasnogovornik

Iako je Kaptol prije izbora upozoravao građane da ne biraju bezbožnika, novi predsjednik je deklarirani agnostik. Je li to dokaz da ni katolici Crkvu ne shvaćaju baš previše ozbiljno?

- To je dokaz, i to stalno tvrdim, da se Crkva lažno predstavlja kao glasnogovornik 88,7 posto hrvatskih građana koji su se pri popisu stanovništva izjasnili kao katolici.

Katoličanstvo u Hrvatskoj uopće nije homogena pojava i razlike među onima koji sebe nazivaju katolicima tolike su da se nužno postavlja pitanje što znači biti katolikom. Je li netko katolik samo zato što se tako izjasnio?

To je kao kad netko u Australiji kaže da je Hrvat iako ne zna hrvatski jezik, ne zna hrvatsku povijest, ne živi ništa od onoga što je obilježje hrvatske kulture i jedino mu je neki predak od kojega je naslijedio gene bio Hrvat. Kako onda da takvi „katolici" shvaćaju Crkvu ozbiljno?

Valja reći da u Hrvatskoj nema više od 30 posto katolika (vjerojatno ni toliko), i da svi oni koji se tako deklariraju a da to nisu, čine drugima i sebi štetu jer omogućavaju Crvi da govori u njihovo ime, često protivno njihovim željama i interesima. No u ovoj licemjernoj sredini ipak je bilo potrebno da se predsjednički kandidat izjasni kao agnostik, a ne kao ateist, da bi mogao biti izabran.

Pa ako je prvi predsjednik samovoljno promijenio tekst predsjedničke prisege dok su suci Ustavnog suda odšutjeli njegovu nevaljanost, a postojeći predsjednik legalistički prisegnuo na Boga iako u njega ne vjeruje, onda je vrijeme da se Zakon o izboru Predsjednika RH uskladi s Ustavom.

Crkva je ovih dana u novoj političkoj ofenzivi: Europsku je uniju proglasila primarno kršćanskom idejom. Kako to komentirate?

- Crkva se od svog početka ideološki useljavala u zamisli antičke filozofije, vjerovanja istočnjačkih religija, pučke običaje i u sve što se na bilo koji način činilo vrijedno, svojatajući ih kao dostignuća vlastite religije. Zašto onda ne bi prisvojila i zamisao Henrija de Saint-Simona o Europskoj uniji? Uostalom, što je to prema apsolutnoj istini koju Crkva također svojata?

Ateisti i agnostici

U javnom diskursu često se izjednačava pojmove ateista, antiteista i agnostika. Što je tome uzrok?

- Izjednačavanje ateista i antiteista također je rezultat ograničenog poimanja svijeta koje ne priznaje postojanje ičega što je ravnodušno spram religijskog.

Tvrdnjom da ateisti poriču Boga, iako ateisti samo odbacuju nedokazanu tvrdnju o njegovu postojanju, silom se ateiste želi prikazati kao mrzovoljne i neosviještene teiste.

Ako pak netko inzistira na tome da o Bogu ništa ne zna, pa prema njemu i ne može imati nikakav odnos, onda se kaže da je agnostik. Ali to je još samo jedan način drskog svođenja svega na religijsku osnovu.

Jer agnosticizam je shvaćanje da je spoznaja istine nemoguća. Pa je proglasiti ateista agnostikom moguće samo ako se istinu svede na religijsku dogmu da je Bog istina. No, ja kao ateist mogu biti ili ne biti agnostik, a da me to ni na koji način ne dovodi u odnos spram Boga.

Slobodna Dalmacija, Davor Krile