Mediji su prije nekoliko mjeseci gotovo posve ignorirali akciju naziva »Crkva bez politike, Država bez propovijedi«, koju su organizirale Ženska mreža Hrvatske i Koalicija za sekularizam. Prosvjednom šetnjom na Dan žena željelo se ukazati na potrebu odvajanja Crkve od Države, a artikulirano je i nekoliko konkretnih zahtjeva poput otkazivanja protuustavnih bilateralnih sporazuma sa Svetom Stolicom te prestanka zadiranja Crkve u prava žena.

Božji zakoni za političke bolesnike

Ugovori s Vatikanom omogućuju Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj da je se vrednuje kao instituciju s velikim povijesnim zaslugama i privilegira u trošenju državnog novca. Iz tih ugovora dalje proistječe i njeno pravo da bude prisutna u školama, vrtićima, bolnicima, zatvorima i svim drugim sferama društvenog života. No to je pogrešno. Ona se sad kao odriče 20 posto »svog« novca, a na njega ni ne bi trebala imati pravo. Crkva kao organizacija ima pravo iznositi svoje stavove o moralnim pitanjima. To ona neosporno može i smije, ne može joj se to braniti. No nema se pravo mimo javnosti dogovarati s vlasti i utjecati na donošenje zakona, a ovi ugovori joj daju diskrecijsko pravo na to, zaključuje don Grubišić

Tragično je da smo ovih dana, zamislite, čak i u Saboru čuli da bi žena trebala imati apsolutno pravo nad svojim tijelom - snebivao se neki dan, na misi u svetištu svetog Lovre u Vivodini kod Ozlja, vojni ordinarij Juraj Jezerinac.

Kroz svoju se propovijed, poslovično okrenutu komentiranju profanosti, biskup osvrnuo i na razmišljanja kako se pri donošenju konzervativnog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji odveć slušalo Katoličku crkvu. Pa i jest - gotovo da je izustio, ali onda ipak rekao na glas nešto drugo - narod koji ima zakone u skladu s Božjima treba biti sretan. Blago takvom narodu.

Jezerinčev istup o ženskim »pravima« i povezanosti građanskih s Božjim zakonima, kao i usputna poruka kardinala Josipa Bozanića novinarima da su »bolesni od politike« na istom mjestu samo dan prije, opet su aktualizirali pitanje je li Hrvatska uistinu laička država. Ili je pak ustavna odredba o odvojenosti vjerskih zajednica od Države samo teorijska kategorija, dok je stvarnost bitno drugačija.

Feudalno društvo

Da razjasnimo - Crkvu doista nitko nema pravo tjerati natrag u sakristiju - kako je nedavno pomalo nervozno izjavio šef Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić, braneći pravo svećenika da s oltara iznose stavove koji iskaču iz strogo katehetskih okvira. No to nije ni sporno, jer Katolička crkva, kao i bilo koja druga organizacija u demokratskom društvu, ima puno pravo na iznošenje svog mišljenja.

Škakljivo je nešto drugo. Pitanje granice između davanja mišljenja i njegovog nametanja. Mjesta na kojem dobrohotno savjetovanje pastve prelazi u uzdizanje svećenićkog stava na pijedestal jedine moralne vrijednosti. Granice između prava na slobodno izražavanje i otvorenog političkog agitiranja u predizbornim kampanjama. I na koncu, granice između legitimnog davanja komentara na pojave u društvu do konkretnog lobiranja za uobličavanje crkvenjačkih stavova u zakonska ili druga regulativna rješenja. Sjetimo se samo Zakona o zabrani rada nedjeljom ili uvođenja »čednih zona« u pojedina primorska mjesta, donijetih direktno nakon crkvenih pritisaka.

Svećenik i intelektualac don Ivan Grubišić mišljenja je kako današnja Hrvatska nije niti građanska niti civilna država.

- Ovako privilegirani status Crkva je imala samo u feudalnom društvu. Mi kao da doista i jesmo feudalno društvo - kod nas jedan feudalac kad odlazi bez problema određuje drugog feudalca koji će ga naslijediti - daje jasnu aluziju don Grubišić i napominje kako je odvojenost Crkve i Države samo fraza iza koje zapravo ne stoji ništa.

Najbolji dokaz toga, po njegovom mišljenju, leži u činjenici da je postotak smanjenja proračunskih izdataka za Katoličku crkvu direktno dogovaran s crkvenim dužnosnicima.

Tko je uopće vlast u Hrvatskoj

- Ako se to sagleda, pitanje je tko je uopće vlast u Hrvatskoj, nastavlja don Grubišić, ističući kako osnovni problem leži u ugovorima koje je Hrvatska potpisala s Vatikanom.

Ugovore takvog sadržaja, dodaje, nema niti jedna druga država. Pokušalo ih se progurati još u Poljskoj, Irskoj i Slovačkoj, no Vatikan je samo u Hrvatskoj naišao na meko tlo. A to Hrvatsku itekako skupo košta.

- Ugovori s Vatikanom omogućuju Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj da je se vrednuje kao instituciju s velikim povijesnim zaslugama i privilegira u trošenju državnog novca. Iz tih ugovora dalje proistječe i njeno pravo da bude prisutna u školama, vrtićima, bolnicima, zatvorima i svim drugim sferama društvenog života. No to je pogrešno. Ona se sad kao odriče 20 posto »svog« novca, a na njega ni ne bi trebala imati pravo, naglašava don Grubišić, za kojeg ipak nije sporno da crkveni dužnosnici iznose svoje stavove o moralnim pitanjima u društvu.

- Crkva kao organizacija ima pravo iznositi svoje stavove o moralnim pitanjima. To ona neosporno može i smije, ne može joj se to braniti. No nema se pravo mimo javnosti dogovarati s vlasti i utjecati na donošenja zakona, a ovi ugovori joj daju diskrecijsko pravo na to, zaključuje naš sugovornik, kojeg čudi da nijedna politička stranka dosad nije potaknula to pitanje, koje je potpuno protivno duhu građanske države.

Crkva bez politike, država bez propovijedi

Mediji su prije nekoliko mjeseci gotovo posve ignorirali akciju naziva »Crkva bez politike, Država bez propovijedi«, koju su organizirale Ženska mreža Hrvatske i Koalicija za sekularizam. Prosvjednom šetnjom na Dan žena željelo se ukazati na potrebu odvajanja Crkve od Države, a artikulirano je i nekoliko konkretnih zahtjeva poput otkazivanja protuustavnih bilateralnih sporazuma sa Svetom Stolicom te prestanka zadiranja Crkve u prava žena.

Pokrenuta je i reklamna kampanja, tijekom koje je poruka »Bez Boga, bez gospodara« trebala mjesec dana stajati na promidžbenim površinama tri tramvajska vagona u Zagrebu. No odlukom ZET-a, skinuta je već nakon jednog dana.

Ovisna o medijima

»Novinari su bolesni od politike«; »Kroz medije djeluje sotona«; »Mediji unose pomutnju među mlade vjerničke duše«... Ovo su samo neke od strelica, od strane crkvenih velikodostojnika u posljednjih godinu-dvije dana odašiljanih na račun novinara, s kojima su, čini se, u stalnom latentnom sukobu.

No stvar je samo prividna. Katolička crkva zna da je na neki način ovisna o medijima i smišljeno ih rabi kako bi svoje stavove uputila široj javnosti. Teško je, naime, vjerovati da, primjerice, biskup Jezerinac čije su propovijedi u pravilu medijski snažno praćene, ne pretpostavlja da će baš sve što kaže za oltarom drugi dan osvanuti u novinama. Pa da onda upravo u skladu s tim saznanjem ne slaže svoje govorancije.

- Kod hrvatskih biskupa postoje velike razlike u odnosu prema medijima. Pojedini imaju liberalan odnos, dok pojedini ipak smatraju da mišljenje crkve mora biti dominantno u medijima i društvu općenito i oni prema medijima imaju izrazito negativan odnos. Takav konzervativan pristup ne bi smio postojati u europskim demokracijama, kaže predsjednik HND-a Zdenko Duka, poručivši kardinalu Bozaniću kako je »u pravu da su novinari bolesni od politike«.

- Svi smo mi danas bolesni od politike, ne samo novinari. Nažalost, politika nas je dovela u lošu situaciju, vode nas lažljivi populistički političari i svi patimo zbog njihove nesposobnosti, dodaje Duka.