Nikome ne osporavam pravo ni slobodu da u sloganu vidi ovakvu ili onakvu poruku, jer je skrojen tako da mu poruka može biti višeznačna. Stoga neka se razvije polemika, al dopustite jednima da izgovore (napišu), drugima da čuju (vide) i reagiraju shodno svom uvjerenju!

Neobično, al eto tko bi rekao da i gradski tramvaj može navodno biti mjesto represije, da je ZET-ova 14-ica poslužila jednom, u svom javnom služenju i takvoj, demokratskom društvu nemiloj, radnji.

Povod ovoj priči je natpis, koji je, po čuvenju, pokušao naći svoje mjesto među inim slikovnim i slovnim porukama javnog prijevoza, a uspio opstati dovoljno dugo da bi stvorio polemiku i toliko kratko da bi mu tek rijetki bili svjedoci, toliko da ga čak niti jedan fotoobjektiv nije uspio dokumentirati. Njegova prisutnost u javnom prostoru grada bila je gorko kratka.

Što je to ustavom zajamčeno pravo na slobodno izražavanje vlastitog stajališta? Koje kriterije to osobno stajalište mora zadovoljavati, koje granice poštivati, da bi bilo ustavom zajamčeno? U tom kontekstu, u kojoj je mjeri sporna poruka „Bez boga, bez gospodara“ u državi koja se proklamira sekularnom, a koliko je sporna u društvu koje se većinski izjašnjava vjernicima?

Da ste bili jedan od tih rijetkih očevidaca neinformirani za pozadinu, autorstvo i cilj poruke koja je glasila ovako „Bez boga, bez gospodara“ vjerujem da biste si uzeli neko vrijeme kako biste shvatili što poruka ustvari znači, kome je namijenjena njena, bez popratnih informacija, prilično široka i nejasna poruka. Tko bi joj bio autor, kakvim se povodom oglašava na ovaj način? Poruka ne govori mnogo ili govori nejasno, ili može govoriti puno toga ovisno o poziciji s koje se interpretira.

I dok tako, kao hipotetski očevidac, još pokušavate dokučiti smisao, pokušavate definirati mjesta u društvu kojima poruka stremi , uvrijeđenih je navodno već priličan broj, a poruka nestaje negdje u mračnom prostoru Remize.

Iz novina saznajemo da su naručitelji oglasa aktivistice Ženske mreže Hrvatske. Prema njihovom naputku, zagrebački tramvaji su trebali neko vrijeme nositi plaćenu poruku "Bez boga, bez gospodara" i time javno upozoriti na „kršenje ljudskih prava opravdanih religijskim relativizmom i sve većeg utjecaja crkvenih dogmi na kreiranje politika i zakona“. Riječ je o akciji sličnoj onima koje su „uspješno“ odrađene u Španjolskoj, Italiji i Engleskoj. Oglas je navodno pušten u sklopu međunarodne akcije za sekularizaciju društva. Kažem navodno, jer su informacije u javnim glasilima oskudne, pa se doima kao da je riječ o kakvom fantomskom događaju nekog fantomskog oglasa.

Dakle, aktivistice su uredno platile za cijeli mjesec, tramvaj je vozio jedan dan i više nije viđen! „Riječ je o poslovnoj prevari“, rekla je Bojana Genov, aktivistica iz Ženske mreže Hrvatske, „kao i o udaru na slobodu govora“, a iz marketinga ZET-a su objasnili da za uplaćeni novac može staviti bilo kakvu drugu poruku osim one koja je prvobitno dogovorena. Na pitanje bi li dopustili da na zagrebačkim tramvajima stoji natpis “Obratite se”, ili “Vjerujte u Boga” glasnogovornik ZET-a Tomislav Jurić odgovorio je “Objavili bismo svaku poruku koja ne vrijeđa druge vjeroispovijesti”. Ma, vjerujem da bi jednaku reakciju ateista izazvao natpis „Obratite se“, „Vjerujte“, možda s jednom razlikom što bi ga imali priliku dulje gledati.

Što je to ustavom zajamčeno pravo na slobodno izražavanje vlastitog stajališta? Koje kriterije to osobno stajalište mora zadovoljavati, koje granice poštivati, da bi bilo ustavom zajamčeno? U tom kontekstu, u kojoj je mjeri sporna poruka „Bez boga, bez gospodara“ u državi koja se proklamira sekularnom, a koliko je sporna u društvu koje se većinski izjašnjava vjernicima?

Koliko bi polemična bila poruka „S bogom, našim gospodarem“ u državi koja štiti prava i manjinskih skupina među kojima npr. i skupine ateističkih svjetonazora? Čini se da je vječno podložno modifikaciji, premjeravanju i odvagivanju koliko stav jednog, oprečan stavu drugog pojedinca u društvu, može biti opravdan ili ne. Naime, ovakav pokušaj javnog diskursa opet stvara pravnu i moralnu konfuziju, opet iziskuje vještinu manevriranja osobnih uvjerenja javnim prostorom.

Ova kampanja nije za ateizam, već u inat vjeri?

Pitam se koliko stav“ bog ne postoji“ vrijeđa osjećaje vjernika ili koliko vjera vjernika vrijeđa ateista? Dvije grupe, dva oprečna mišljenja, od kojih svaki ima svoje ustavom zagaranirano javno mjesto. Koliko je teško tolerirati da dok ja vjerujem netko ne vjeruje ili dok ja ne vjerujem netko vjeruje? Kakvu reakciju, koju brzinu povlačenja bi izazvale poruke poput onih na autobusima u Španjolskoj, Italiji i Britaniji: ‘Boga vjerojatno nema, opustite se i uživajte’, ‘Loša vijest je da Boga nema, dobra vijest je da možete bez njega’. Don Živko Kustić je negdje istaknuo da ne vidi rješenje u zabranjivanju takvih slogana nego u pojašnjavanju vjere. Smatra da se sloganom “Bez Boga, bez gospodara” ne izražava ateistički stav, nego prkosi vjeri.

Zar ateizam „bez Boga“ ovako gledano sam po sebi ne prkosi vjeri - ali u ovom kontekstu sekularizacije, čini se da autorima oglasa ne treba pojašnjavanje vjere, jer njegov cilj nije iskazivanje stava o viđenju božje osobe, njegova poruka, shodno cilju akcije, usmjerena je državi, crkvi, usmjerena je segregaciji jedne od druge? Pretpostavljam.

U ovom sloganu, don Anton Šuljić nalazi frustraciju vjerom, Bogom, Crkvom ili vjernicima. Pa frustracija Crkvom zasigurno postoji, a frustraciju vjerom i Bogom trebalo bi ostaviti kao puno, ali privatno pravo svakog ateista. Šuljićevom izjavom - S jedne strane postoji svijest o pravu da se takav stav iskaže javno, kao što s druge strane postoji i svijest da se time vrijeđaju vjerski osjećaji građana. A vjerske slobode spadaju u ljudska prava - eto nas u začaranom krugu, jer i slobode onih koji ne vjeruju ulaze u domenu tih istih ljudskih prava.

U korijenu vjere nije ni zabrana ni prisila

„Nitko nema pravo vrijeđati tuđe, u ovom slučaju vjerske, osjećaje pa bi ovakav transparent valjalo promatrati kao loš i neoriginalan pokušaj da se javno iskaže vlastiti stav“, nastavlja don Šuljić. Pitam se kakav bi to bio dobar i originalan pokušaj iskazivanja vlastitog ateističkog stava javno sročenog tako da ne vrijeđa vjerske osjećaje? Nikakva formulacija mi ne pada na pamet. Htjela bih jasno reći da je za mene vjera želja, potencijal, dar, u čijem kontekstu ne stoji zabrana, ni prisila, niti monopol na pravo javnog iznošenja stava zato što mi ga osigurava većina. Nikome ne osporavam pravo ni slobodu da u sloganu vidi ovakvu ili onakvu poruku, jer je skrojen tako da mu poruka može biti višeznačna. Stoga neka se razvije polemika, al dopustite jednima da izgovore (napišu), drugima da čuju (vide) i reagiraju shodno svom uvjerenju!

(p.s. kad je u pitanju vrijeđanje i javni prostor ne čini vam se da npr. vrijeđa dok se u sedam sati ujutro, žureći na posao, pokušavate ugurati u prepun tramvaj i na istom čitate ovakav slogan; „Dok se vi vozite tramvajem drugi investiraju, zato ćete se cijeli život voziti tramvajem!“)

Rosa Bilonić, SEEbiz.eu 14. 3. 2009.