Dragi studenti, vjerojatno ste svi ovih dana čuli za tramvaj zagrebačkog gradskog prijevoznika ZET-a, na kojem je bila oglašena poruka: „Bez boga, bez gospodara". E to ste čuli zato što je nast'o problem kada je ista ta poruka proglašena spornom od strane ZET-a, pa je tramvaj povučen iz prometa a to sve tek nakon što je naručioc (Ženska mreža Hrvatske) uredno platio, te time i zakupio oglasnu površinu zagrebačkog tramvaja na mjesec dana.

Naime, ZET-ovci se sada brane da je poruka vrijeđala vjerske osjećaje, a pošto oni nemaju nikakav ugovor sa naručiocem (Ženska mreža Hrvatske), tako, eto, oni mogu neispoštovati narudžbu. Pri tome ih ne smeta činjenica da ih njihov vjerski senzibilitet nije omeo u slanju predračuna naručiocu po kojem je i izvršena uplata na ZET-ov bankovni račun. Ali dobro, ljudi smo, griješimo.

Sad dalje, da li poruka „Bez boga, bez gospodara" stvarno vrijeđa vjerske osjećaje? Ako da, vjerske osjećaje pripadnika koje religije? (ja sam religiozna osoba, ali se osobno ne osjećam napadnut tom porukom) I kako, zašto i gdje se takve griješne misli rađaju, s obzirom da Hrvatska zasigurno nije obitavalište progresivnih duša.

Cijela priča ima svoj početak u Velikoj Britaniji, točnije glavnome gradu Londonu. Naime, prošle godine (nisam uspio doznati točan datum), londonskim ulicama zaplovio je gradski autobus sa oglasom: "When the Son of Man comes, will He find Faith on this Earth?" ili u prijevodu: "Kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na Zemlji?".

I sve bi vjerojatno ostalo na tome da ispod toga slogana isti taj oglašivač nije dodao i Url adresu web stranice na kojoj je spisateljica Ariane Sherine doznala da će kao ne-vjernica biti "condemned to everlasting separation from God and then spend all eternity in torment in hell" ili (opet u slobodnom prijevodu) „osuđena na vječnu otuđenost od Boga, a potom će provesti vječnost u mukama pakla".

Nezadovoljna činjenicom da je religioznim zajednicama dozvoljeno oglašavanje web stranica na kojima se nereligiozne osobe (i religiozne osobe „krivih" religija) upozoravaju da će biti suočene sa mukom, napisala je komentar na web stranici „The Guardian's Cif -a" na kraju kojega je, šaleći se, predložila da svaki ateista donira novčani iznos od pet funti kako bi prikupili financijska sredstva za prijeko potrebni ateist-autobus na kojem bi oglasili slogan: "There's probably no God. Now stop worrying and enjoy your life", ili u prijevodu: „Boga vjerojatno nema. Sada prestanite brinuti i uživajte u životu".

Ideja je bila začudo prihvaćena s puno oduševljenja, te je za nju tako doznao i politički bloger Jon Worth, koji je pomislio kako je to zapravo bistar i simpatičan prijedlog, pa je zamolio Sherine da podari svoj blagoslov otvaranju Pledgebank stranice (web stranica uz pomoć koje se ljudi, tj. individue, međusobno solidariziraju), kako bi čitatelji mogli i novčano podržati tu akciju.

Stranica je brzo postavljena, međutim istodobno se pojavilo još nekoliko stranica sa istom svrhom, pa se stvorila zbrka oko toga tko je začetnik kampanje i gdje se zapravo treba logirati. 877 ljudi se logiralo na „orginalnu" stranicu prije nego je stranica šest tjedana kasnije zatvorena, i Matthew Parris je zadnji dan pisao pozitivno o toj ideji u svojoj kolumni koja izlazi u „The Times". Međutim, "Daily Telegraph" iznosi netočne informacije kako „ateisti" nisu prikupili dovoljno novaca u ovoj kampanji.

Kako bi ispravila netočnost navoda ovih informacija, Sherine je napisala još jedan članak na Cif-u, objašnjavajući što se zapravo dogodilo i najavljujući ozbiljniju i proaktivniju kampanju na jesen sa novom web stranicom (AtheistCampaign.org).

I tako je „The Atheist Bus Campaign" pokrenuta u utorak 21. listopada 2008 sa ciljem prikupljanja novčanih sredstava u iznosu od £5500, što je bilo postignuto u prvih nekoliko sati. Kampanja je sakupila novčani iznos od £135000 te je zauzela prilično veliki medijski prostor, a autobusi su izašli na ulice u siječnju 2009.

Zašto je takva „akcija" uspijela u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, a doživjela neuspjeh u Hrvatskoj?

Tražeći odgovor na to pitanje, našao sam kako je zapravo u našoj sredini normalan način na koji je ZET bezbrižno povukao tramvaj iz prometa, samo zato jer oni misle da to mogu i smiju. I baš zbog toga što se slične i gore stvari dešavaju prilično često u Hrvatskoj (sjetite se samo nedavne nasilne smrti g. Pukanića, naprimjer) mene zanima koliko su građani Republike Hrvatske zapravo upoznati sa Ustavom RH, a posebno koliko je nas pročitalo barem članak 14. Ustava RH koji govori o pravima i slobodama.

Isto zako smatram tragikomičnim da se neko našao uvrijeđen. Ne razumijem šta to nekom smeta rečenica od četiri riječi, nikome osobno upućene? Pretpostavimo da je laž u najgorem slučaju? Pa što onda? Svakodnevno se i na razne načine propagiraju svakakve laži (povoljni krediti za otplatu kredita?, silikonske ljepotice blaženo zure sa svakog drugog plakata, i mada nikom nije potpuno jasno što je to toliko predivno u stvarnosti jednog prosječnog građana zapadne civilizacije, mi i dalje vjerujemo u marketinški stvorene situacije u koje nitko nikada stići neće), i sada, eto, u moru tahvih poruka upitnog smisla i morala, kojima sami sebe obasipamo svakodnevno, nas je zasmetala baš ova, jer nije istinita, što je u ovom kontekstu brda općeprihvaćenih neistina, priznat ćete, u najmanju ruku licemjerno.

Što to govori o nama?

Pa što ne bi onda „tamo neke besposlene babe" (oprostite na izrazu, to sam citirao prosječnog Hrvata sa jednog foruma!) mogle zakupit tramvaj i imati svoje mišljenje? Što su one toliko beznačajne i nebitine pa ne smiju ispisat četiri riječi na taj tramvaj časti i visokovrjednog hrvatskog morala? Šta su T-com, ženski ulošci i političari pametniji i ozbiljniji i svetiji od tih uvaženih gospođa!?

I što je to sa tim ljudima svetosti i onostranosti, koji se mršte i dure zbog najednostavnijih dječjih pitanja: Ima li stvarno Boga? Ako ga ima, treba li on zastupnike na zemlji, pravog legitimnog profesionalca? Možda je Bog političar, pa sklapa ugovore i ima tajne dogovore sa samoproglašenim podobnicima koji im daju eskluzivno PRAVO i Njegovu MOĆnu zaštitu? Zašto se netko smatra bližim Bogu, pa samim time i jači i bolji od nas stalih ?

Bog pripada svim živim bićima (i to baš u slučaju da je stvaran!), kao i pravda, sloboda i moć. I nije to moje osobno mišljenje nego je to Demokracija.

Nema toga čovjeka koji vam smije oduzeti boga, a u zamjenu za grijeh i vječnu muku (jer imati boga ili smjeti ne željeti boga također je dio slobode!). Ako je to slučaj onda ne živite u demokratski uređenom društvu nego u feudalnom društvu, a zadnji put kada sam plaćao račune, Hrvatska je još uvjek bila demokratski uređena Republika.

Zato, samo naprijed Ženska mrežo Hrvatske!

N. Š., Studentski magazin