"Neke manjinske skupine uzimaju previše prostora da vrijeđaju većinu", navodi Marijana Cvrtila u Slobodnoj Dalmaciji riječi Mirjane Petir u napisu o odjecima pokušaja da se vatrometu poruka u slavu bogova konzumerizma na zagrebačkim tramvajima doda iskrica društvene angažiranosti. Pokušaj je - paradoksalno - uspio ponajviše zato što je tramvaj s napisom "Bez Boga, bez gospodara" rijetko tko vidio.

Vozio je samo jedan dan, da bi  bi uz komične izlike uprave ZET-a bio povučen iz prometa, no događaj je izazvao poplavu komentara. Poput neke mitske životinje ili događaja o kojem svi pričaju, a nitko ga nije vidio, slogan i motivi oglašivača bili su tjednima vijest i predmet rasprava koje još ne prestaju. Podgrijao ih je napis defenzivne intonacije objavljen u Glasu Koncila u formi odgovora na pitanje čitatelja, a pod naslovom "Kakav je stav Crkve prema ateistima?".

I dok se iz redova katoličke Crkve čuju glasovi kojima se pokušava ispraviti dojam što ga je ostavila ona nesretna usporedba grijeha ateizma s kriminalom, Mirjana Petir, članica stranke koja se u vladajuću koaliciju utrpala zahvaljujući potpori manjina, osuđuje neke manjinske skupine što "zauzimaju previše prostora". Ostavljajući po strani intrigantno pitanje prava na "prostor" koji bi po mišljenju Mirjane Petir trebao pripadati manjinama u odnosu prema većinama - no očigledno je da bi trebao biti manji, te ušutkavanjem manjina sveden na pravu mjeru - osvrnut ću se na pitanje navodnog vrijeđanja.

Kad sam saznao za slogan koji vrijeđa Mirjanu Petir, ženu, Hrvaticu i katolkinju, moj je komentar bio da bi tu poruku mogao (su) financirati i Kaptol. Naime, kršćanskog Boga vjernici nazivaju Gospodom i Gospodinom, u latinskoj molitvi on je Dominus, engleskoj je Lord i t.d., u svakom slučaju entitet koji je kao Tvorac po rangu viši od čovjeka. Istina, katolički teolozi pokušavaju izvorno značenje tih riječi razvodniti kako bi istaknuli razliku između islama i katoličanstva, no upita li tko vjernika katolika smatra li Boga svojim gospodarom, odgovor će - uvjeren sam - biti potvrdan.

Dakle, slogan "Bez Boga, bez gospodara" može se shvatiti kao upozorenje da bez Boga čovjek ostaje sam i napušten, bez svega onoga što sadrži nova interpretacija pojma "Gospod". A to bi bila poruka za čije objavljivanje bi Crkva u razmjeru sa statističkim podacima na koje se rado poziva, mogla tražiti i platiti mnogo više prostora od nekih manjinskih skupina.

No ako se varam kad je riječ o gospođi Petir, jer bi u ime većine na takvo pitanje možda odgovorila da Bog nije gospodar, postavlja se pitanje što li je toliko vrijeđa. Bez Boga ili s Bogom, vjerovali u Njega ili ne, ona, većina u čije ime istupa, kao i svi drugi ljudi su bez gospodara, pa bi slogan za sve njih trebao biti prazan i besmislen skup riječi. Ali ne! Ona kaže da je uvrijeđena.

Uvjeren sam da gospođa uopće nije uvrijeđena, već - osupnuta subverzivnošću slogana i frustrirana nemoći da ga se makne iz javnog prostora - poseže za već uobičajenim sredstvom  spuštanja rasprave na razinu emocija ne pojašnjavajući što je u njemu uvredljivo. Slogan nije ateistički, jer ne tvrdi da Boga nema.

No čak i da to tvrdi, nitko ga ne bi imao pravo smatrati uvredljivijim od tvrdnje da Boga ima, koja se svakodnevno više puta dnevno stavlja doslovno na velika zvona diljem Hrvatske. Barem dokle god nam uz pravo na vjerske slobode Ustav dopušta i pravo na ateizam i slobodu od vjere.

Slogan je u svojoj biti sekularistički, a to je ono što gospođu Petir silno "vrijeđa". Poručuje nam da je bez (spoznaje) Boga čovjek i bez gospodara (ljudi koji gospodare u Njegovo ime).

Franjo-Tomislav Kikić, Slobodna Dalmacija, Tribina 22.4.2009.