Poruke koje se izruguju vjernicima (u onoj spomenutoj tvrde da je vjernicima gospodar Bog, što onda insinuira štošta), stigmatiziraju ih na bilo koji način, odnosno na njih gledaju kao na nazadne građane drugog reda, ne samo da ne idu zajedno s odredbom iz statuta udruge, nego su diskriminatorske, a onda sramotne i nedopustive.

Daljnji scenarij nije teško zamisliti. Odmah su se na noge podigle dotična i ostale raznorazne udrugice za ovo i ono, zgrožene takvom »diskriminatorskom« odlukom ZET-a. Pritom su im ključni argumenti bili pozivanje na činjenicu da je i u nekoliko europskih zemalja bila istaknuta slična poruka, kao i da je ta odluka udar na slobodu govora.

No, takvi su »argumenti« na klimavim nogama. Prvo, i u zemljama u kojima su izvješene ateističke reklame (Velika Britanija, Španjolska i Italija) bilo je problema i negativnih reakcija pa su ti natpisi također morali biti povučeni. Drugo, teško da se udar na slobodu vjeroispovijedi može nazvati udarom na slobodu govora.

Stvari su vrlo jednostavne. Svatko, pa tako i članice raznoraznih udrugica kao što je i spomenuta, imaju pravo na izbor. Hvala Bogu, nitko nikomu ne smeta da bude ateist ili vjernik, ali itekako smeta kad netko to svoje pravo pokušava nametnuti tako da ugrožava pravo onog drugog. U konkretnom slučaju, nije mi jasno zašto mreža ženskih udruga, koja okuplja »organizacije, grupe i inicijative koje su prepoznale da su žene diskriminirane te ekonomski, politički i statusno marginalizirane« (bilo bi zanimljivo čuti koliko svaka od njih godišnje dobiva novca iz državnog proračuna namijenjenog civilnim udrugama, a riječ je o ukupno dvadeset milijuna kuna) vodi hajku na vjernike. Tim više što je u Kodeksu te udruge dostupnom na internetskim stranicama, navedeno da »poštuju nediskriminiranje na osnovi spola/roda, rase, vjerske ili nacionalne pripadnosti, životne dobi, seksualnog opredjeljenja, mentalnih ili tjelesnih razlika«.

Poruke koje se izruguju vjernicima (u onoj spomenutoj tvrde da je vjernicima gospodar Bog, što onda insinuira štošta), stigmatiziraju ih na bilo koji način, odnosno na njih gledaju kao na nazadne građane drugog reda, ne samo da ne idu zajedno s odredbom iz statuta udruge, nego su diskriminatorske, a onda sramotne i nedopustive.

Zapravo, teško je povjerovati u to da u 21. stojeću javno djeluju oni koji su spremni nekog diskriminirati zbog vjerskog opredjeljenja?! Pitanje je što su »organizacije, grupe i inicijative« okupljene u Ženskoj mreži Hrvatske čija je koordinatorica Bojana Genov, željele postići takvim diskriminatorskim sloganom. Odnosno, je li poticanje na predrasude prema vjernicima, teško jedanaest tisuća kuna koje očito nekima ni u vremenima krize nije problem izdvojiti, zaista posao mreže udruga koje se, kao, bore za to da žene ne budu diskriminirane? Teško!

Vjesnik, Silvana Oruč Ivoš 14. 3. 2009.