Rezolucija 1464 (2005.) Vijeća Europe "Žene i religija u Europi"

1. U životima mnogih žena u Evropi religija nastavlja igrati značajnu ulogu. Bilo da su one vjernice ili ne, većina je žena na ovaj ili onaj način pogođena stavovima različitih religija prema ženama, izravno ili kroz njihov tradicionalni utjecaj na društvo i državu.

2. Ovaj je utjecaj vrlo rijetko dobroćudan: u ime religije ženska se prava često ograničavaju ili krše. Dok većina religija poučava jednakost žena i muškaraca pred Bogom, ženama i muškarcima na zemlji pripisuju različite uloge. Religijski motivirani rodni stereotipi udjeljuju muškarcima osjećaj superiornosti koji dovodi do diskriminacijskog odnosa muškaraca prema ženama, pa čak i do nasilja nad njima.

3. S jedne strane spektra stoji ekstremno kršenje ženskih ljudskih prava kao što su takozvani zločini zbog “časti”, prisilni brakovi i genitalno osakaćivanje žena, koje je – iako još rijetko u Evropi – u nekim zajednicama upravo u porastu.

4. Na drugoj strani su suptilniji i manje spektakularni oblici netolerancije i diskriminacije koji su u Evropi rašireniji – a koji mogu biti podjednako učinkoviti u postizanju podčinjenosti žena, poput odbijanja da se dovede u pitanje patrijarhalna kultura koja kao ideal podržava uloge supruge, majke i domaćice i odbija usvojiti pozitivne mjere u korist žena (npr. na parlamentarnim izborima).

5. Sve žene koje žive u državama članicama Vijeća Evrope imaju pravo na jednakopravnost i dostojanstvo u svim područjima života. Slobodu religije ne može se prihvatiti kao izgovor za opravdavanje kršenja ženskih prava, bilo otvoreno ili prikriveno, zakonito ili nezakonito, prakticirano sa ili bez nominalnog pristanka žrtava – žena.

6. Dužnost je zemalja članica Vijeća Evrope zaštititi žene od kršenja njihovih prava u ime religije i promovirati i u potpunosti provoditi politiku rodne ravnopravnosti. Države ne smiju prihvatiti bilo kakvo kulturalno relativiziranje ženskih ljudskih prava. One ne smiju pristati na opravdavanje diskriminacije i nejednakosti koja pogađa žene pod izlikom fizičkog ili biološkog razlikovanja temeljenog na religiji ili pripisanog religiji. Države se moraju boriti protiv religijom motiviranih stereotipa ženskih i muških uloga od ranog dječjeg doba, uključujući i škole.

7. Parlamentarna skupština stoga poziva zemlje članice Vijeća Evrope da:

7.1. u potpunosti zaštite sve žene koje žive u njihovim zemljama od kršenja njihovih prava temeljenih na religiji ili pripisanih religiji tako što će:

7.1.1. uvesti i provoditi specifične i učinkovite politike i mjere za suzbijanje svih oblika kršenja prava žena na život, tjelesni integritet, slobodu kretanja i slobodnog izbora partnera, uključivši takozvane zločine iz “časti”, prisilne brakove i žensko genitalno sakaćenje, ma tko ih i gdje počinio, kako god bili opravdavani i bez obzira na nominalni pristanak žrtve; što znači da je sloboda religije ograničena ljudskim pravima;

7.1.2. odbijati priznati strane obiteljske običaje i zakone o osobnom statusu temeljene na religijskim načelima koji krše ženska ljudska prava, i prestati ih primjenjivati na svom teritoriju, ponovno pokrećući pregovore o bilateralnim ugovorima ukoliko je to nužno;

7.2. zauzeti stav protiv kršenja ženskih ljudskih prava opravdavanih religijskim i kulturalnim relativizmom svugdje na svijetu, uključujući međunarodne forume kao što su Ujedinjeni narodi ili Međuparlamentarna unija;

7.3. jamčiti odvojenost crkve i države, što je nužno kako bi se osiguralo da žene ne budu podvrgnute religijski inspiriranim zakonima i politikama (npr. u području zakona o obitelji, razvodu i pobačaju);

7.4. osigurati da se slobodu religije i poštivanje kulture i tradicije ne prihvaća kao izgovor za opravdavanje kršenja ženskih prava, uključujući slučajeve prisiljavanja maloljetnih djevojaka i djevojčica na podvrgavanje vjerskim kodeksima (uključujući pravila odijevanja), ograničavanja slobode kretanja ili zabrane pristupa kontracepciji od strane njihove obitelji ili zajednice;

7.5. tamo gdje je u školama dopušten religijski odgoj i obrazovanje, osigurati nastavu u skladu s načelima rodne jednakosti;

7.6. zauzeti stav protiv bilo koje religijske doktrine koja je antidemokratska ili ne poštuje ljudska prava, naročito ženska prava, i odbiti mogućnost da takve doktrine imaju utjecaja na političko donošenje odluka;

7.7. aktivno promovirati poštivanje ženskih prava, jednakost i dostojanstvo u svim područjima života kad se vodi dijalog s predstavnicima različitih religija i raditi na postizanju pune rodne jednakosti u društvu.

Skupštinska rasprava, 4.10.2005. (26. Sitting) (vidi Doc. 10670, izvještaj Odbora za jednake mogućnosti žena i muškaraca / Committee on Equal Opportunities for Women and Men, izvjestiteljica: gospođa Zapfl-Helbling).

Tekst usvojen od strane Skupštine 4.10.2005. (26. zasjedanje).